субота, 6. август 2011.

Terorizam kao međunarodni zločin

Terorizam je sistematična upotreba nasilja u stvaranju opsteg stanja straha u populaciji kako bi se ostvario određeni politički cilj. Terorizam je bio praktikovan od strane politickih organizacija, kako desničara tako i levicara, od strane nacionalistickih  i religioznih grupa, revolucionara, cak i državnih institucija poput vojske, obavestajnih sluzbi i policije.
Definicije terorizma su uglavnom složene i sporne.  Termin terorizam  je skovan 1790. od strane revolucionara i odnosio se na nerede tokom Francuske revolucije, a  od 20.tog veka  termin se najćešće odnosi  na nasilje, direktno ili indirektno ,usmereno ka državnom uređenju i u cilju rušenja postojećeg režima.
Terorizam nije u potpunosti definisan po svim instancama i uredbe koje postoje dele neke zajedničke elemente. Terorizam obuhvata upotrebu nasilja u cilju stvaranja straha, ne samo medju direktnim zrtvama vec i među širom populacijom. Terorististički rat se razlikuje od gerilskog u stepenu do kog se oslanjaju na strah. Iako konvencionalne vojne snage učestvuju u psiholoskom ratu protiv neprijatelja, oružje je njihovo osnovno sredstvo za pobedu . Poput njih, gerilske snage, koje se uglavnom sluze terorističkim delanjem i dugim vidovima propagande, ciljaju ka vojnoj pobedi  i ponekad  u tome  uspevaju (npr. Vijet Kong u Vijetnamu  i Crveni Kmeri u Kambodži).
Prema tome, terorizam je sistematična upotreba nasilja u ostvarivanju  straha a samim tim i postizanja političkih ciljeva, onda kada je neposredna vojna pobeda nemoguća. Ovo je navelo sociologe da o gerilskom ratu govore kao o "oružju slabih", a o terorizmu kao o "oružju najslabijih".
Kako bi privukli i zadrzali publicitet neophodan za sirenje straha, teroristi moraju započeti rastuće dramatične, nasilne i visoko-profilne napade. Ovo uključuje otmice, držanje talaca, kidnapovanja, automobile-bombe, i sve cesće bombaše samoubice. Iako naizgled nasumične, zrtve i  lokacije terorističkih napada su uglavnom pažljivo odabrane zbog njihove udarne vrednosti. Škole, tržni centri, autobuske i železnicke stanice, restorani i noćni klubovi, postaju mete jer privlače velike mase  ljudi i zato što su to uobišajena mesta za okupljanje civilne populacije. Uopsteno  govoreći, cilj terorizma je da uništi svaki osećaj sigurnosti na mestima uobičajenim za javnost. Glavne mete su često zgrade i lokacije  od ekonomskog i političkog značaja, kao  što su ambasade ili vojne ustanove.  Jedina nada terorista je da ce smisao terora, i njime  izazvanim cinovima, navesti populaciju da pritisnu poltičke vođe ka odredjenom političkom epilogu.
Neke definicije tretiraju  sva teroristička dela kao jednostavne kriminalne radnje. Na primer, u Sjedinjenim Državama,  Federalni Istrazni Biro (FBI) opisuje terorizam  kao " nezakonitu upotrebu sile i nasilja protiv lica ili imovine  kako bi se zastrašila ili primorala vlada, civilna populacija ili bilo koji nijhov deo u unapređivanju političkih ili društvenih ciljeva". 
Terorizam je jedna složena pojava koja se može pojavljivati u raznim oblicima, tako da je tesko odrediti tacan pojam. Visedimenzionalnost pojma terorizma se odlikuje u tome da zavisno od okolnosti u kojima se akt  vrši može da dovede do raznih zaključaka.
Da bi se odredio tacan pojam bitno je naći zajedničku tačku svim zločinima sa elementima terorizma a to je izvršilac i njegovi motivi. Izvršilac u svim zločinima sa elementima terorizma ne mari za to ko je žrtva. On napada ne obazirući se na to ko je žrtva bilo da je ona mlada, stara, bogata, itd. Ono sto je bitno  izvršiocu jeste da ubijene, ranjene i  zastrašene žrtve budu potčinjene strahu, kako bi ostvario svoje ideološke, verske ili političke ciljeve. Njemu žrtve predstavljaju samo jedan instrument ostvarivanja svog cilja.
Smatrati da teroristički akt jeste međunarodni zločin potrebna je povezanost toga akta sa nekim međunarodnim ili unutrašnjim sukobom ( tj. vojni sukob izmedju dve države ili dve naoružane grupe u jednoj državi). Takođe teroristički akt mora pridobiti obeležja zločina protiv čovecnosti i odliku transnacionalne dimenzije (ne ograničava se na teritoriju jedne države već dolazi do ugrožavanja bezbednosti drugih drzava). Na ove odlike ukazuju i međunarodni ugovori  u kojima se nastoji da se iskljuci tkz. "domaći" terorizam.
Treći znak raspoznavanja terorizma jeste da ono predstavlja kivicno delo bez obzira da li ga vrse pojedinci (članovi teroristickih grupa) ili službena lica. U drugom slučaju moze doći i do odgovornosti države jer država čiji agent ili drugo službeno lice čini teroristički akt moze snositi odgovornost zbog kršenja međuarodnog običajnog pravila ili nekog primenjivog ugovornog pravila  koje utvrđuje da je organizovanje, podstrekivanje, pomaganje, finansiranje ili učestvovanje u terorističkim akcijama na teritorijama drugih država protivpravno. U prvom slučaju država može biti međunarodno odgovorna ako podržava terorizam na svojoj teritoriji koji bi kasnije bio usmeren protiv druge države.
Međunarodno pravo štiti zrtve terorizma zavisno od toga u koju vrstu  zločina spada teroristički akt (ratni zločin, zločin protiv čovečnosti, zločin međunarodnog terorizma):                                                                          
1. Svi akti usmereni ka civilima i civilnim objektima                                                                                  
2. Kada je teroristički akti usmeren ka civilima                                                                                         
3. Teroristički akt se moze označiti kao međunarodni bez obzira na koga je upućen

Tarorizam kao ratni zločin najbolje opisuju kako konvencije tako i drugi međunarodni ugovori. Clan 33 Četvrte Ženevske konvencije (1949) zabranjuje vršenje terorističkih akata protiv civila koji imaju status "zaštićenih lica" bez obzira prema kome i na čijoj teritoriji. Takodje su zabranjeni bilo kakvi teroristički akti protiv lica koja su prestala da učestvuju u sukobu (član 4 drugog dopunskog protokola, 1977).
Odredbe koje takodje opisuju terorizam kao ratni zločin nalaze se u Prvom i Drugom dopunskom protokolu  gde se kaze da su "zbranjeni akti ili pretnje nasiljem kojima je glavni cilj sirenje terora medju civilnim stanovništvom" ( cl. 51,53).  Ove odredbe uzete su kao opsta nacela koje su kasnije kroz odredbe drugih konvencija i medjunarodnih ugovora precizirana. Takav primer nalazi se u članu 22. Haškog pravila o vazdusnom ratu koji kaze da su "zabranjena bombardovanja u cilju terorisanja civilnog stanovnistva, razaranja i nanošenja štete privatnoj imovini nevojnog karaktera, ili povreda neboraca".
Iz ovih definicija moze se doći do pogrešnog zaključka jer se sve odredbe odnose na akte protiv civila a ne protiv boraca što je pogrešno.  Objekat kod terorizma kao ratni zločin nije bitan već je bitna namera i cilj do kojeg izvršilac želi doći. Izvršilac mora da ima tkz. specijalni kriminalni umisljaj, tj. Nastojanje da dovede do širenja terora među civilima.

Uslovi koji  su potrebni da se ispune kako bi se teroristicki akt okarakterisao kao zločin protiv čovecnosti su :
1.Teroristički akt mora rasprostranjeno i/ili sistematično da bude uperen protiv civila                 
2. Izvršioci terorističkog akta znaju da su njihova kriminalna dela deo opšteg ili sistematskog obrasca ponašanja.
Vrlo bitan element da bi teroristički akti spadali u kategoriju zločina protiv čovečnosti jeste da oni nastupaju kroz ubistva, istrebljenja, mučenja, silovanja, progone...itd.
Statuti međunarodnih sudova nadležni su samo za terorističke akte koji su usmereni protiv civila, dok je međunarodno običajno pravo obuhvatnije i poznaje i terorističke akte protiv vojnih lica.

Ne mogu se svi teroristički akti smatrati za međunarodne zločine. Oni teroristički akti koji se odnose na teritoriju jedne drzave kažnjavaju se kao krivična dela po krivičnom zakonu date države. Teroristički akt ne postaje međunarodni zločin ni kada dve ili više država potpišu ugovor gde se obavezuju na saradnju, gonjenje, traganje i kažnjevanje izvršilaca terorističkih akata.
 Teroristicki akt postaje međunarodni zločin onog trenutka kada posledice, izvršioci koji u njemu učestvuju i upotrebljena sredstva sadržana u terorističkom aktu prevazilaze granice jedne drzave. Takođe se smatra za međunarodni zločin onaj teroristički akt koji je podložan tolerisanju, pomoći, finansiranju od strane neke države.
Dakle, terorizam postaje međunarodni zločin kada prestavlja pretnju miru i ulazi u oblast od interesa za međunarodnu  zajednicu.         
Elementi terorizma kao zaseban zločin:
1. Teroristički akti moraju da budu  uvrsteni u većem delu nacionalnih pravnih sistema kao krivična dela
2. Za cilj moraju da imaju širenje terorora uz pomoć nasilja uperenog protiv javnosti, određenog lica ili grupa                         
3. Moraju biti politički, ideološki ili verski motivisani, specijalni umišljaj

Zasebne akte terorizma takodje treba smatrati kao međunarodne zločine jer napadaju osnovna načela koja su utvrđena međunarodnim pravilima. Njihova pravna vrednost je velika tako da ne moze da bude ignorisana i to se oslikava na načinu na kojem se sprečavaju i gone. Cilj ugovora jeste da obezbedi efikasno sprečavanje i kažnjavanje terorizma. Svaka država je dužna da sarađuje tj. da hapsi, goni i izručuje lica okrivljena za vršenje terorističkih akata jer dužnost  gonjenja nije poverena ni jednom  međunarodnom  telu.

Međunarodna materijalna pravila pružaju dovoljan jasan  prikaz   najvažnijih i nagnusnijuh  terorističkih akata i obuhvataju najveći deo pojavnih oblika terorizma dok je opšte prihvatana definicija  jos u razvoju.  Doktrina koja posebno stvara konfuziju odnosi se na tkz. "borce za slobodu" koji zbog svojih političkih ciljeva nisu podležni terorističkom obeležju.
Međunarodno pravo  takođe ima nedostatke na nivou sprovođenja odbrane protiv terorizma zbog  teško odredive i nerazvijene definicije terorizma jer ne nameću  jasnu obavezu državama da na svojim teritorijama hapse, gone i sprečavaju  osumnjicena lica.
Dok medjunarodni i nacionalni sudovi  ne koriste potencijale  koje sadrže mđunarodna pravila, dotle države zbog boljeg odgovora na teroristički akt  radije koriste silu nego odgovarajući  pravni instrument.